среда, 22. август 2012.

Hoia Baciu Forest, Romania



Hoia Baciu (rum. Pastirova suma) je misteriozna suma u blizini rumunskog grada Cluj-Napoca poznata po brojnim paranormalnim desavanjima. Interesovanje za nju pocinje avgusta 1968. kada je biolog Emil Barnea na svom izletu u sumi nacinio fotografije leteceg diska na nebu, tj. NLO-a, koje su kasnijim analizama potvrdjene kao autenticne. Do tada je suma bila znana samo mestanima tog kraja. Govorili su da u njoj nestaju ljudi i zivotinje i ta prica kruzi vec stotinama godina. Kazu za nju da vodi u druge dimenzije, pa je tako i dobila naziv "transilvanijski-bermudski trougao". Jedan od najpoznatijih slucajeva je nestanak pastira zajedno sa 150 ovaca, a meni najzanimljivija prica o coveku koji je nestao na 7 godina i kada se vratio ispricao da je to vreme proveo ziveci u 15. veku. I danas postoji bojaz kod mestana i mnogi od njih ne zalaze u nju. Kod nekih znatizeljika koji se odluce da je posete, odmah po ulasku pojavljuje se osip po kozi, mucnine, glavobolja, konfuzija u glavi, opekotine, ogrebotine... Cesta pojava su svetla tokom noci koja nemaju odredjen izvor odakle dolaze, a na travi se vidjaju utabani koncentricni krugovi... Neka naucna ispitivanja govore o pojacanoj radio aktivnosti, kojoj se ne moze locirati izvor i ciji je intenzitet promenljiv, ali su rezlutati takvih ispitivanja neusaglaseni. Jedni nalaze povecanu radijaciju - druga merenja pokazuju konstantno dozvoljenu. Ono sto se cesto desava (a za sta nema objasnjenja) je iznenadan prestanak rada elektromagnetnih uredjaja. Po nekim forumima na netu su price holandskih, nemackih, belgijskih kampera koji su proveli noc u sumi i dozivljavali razna cuda; levitaciju, glasove, vristanje, utvare i sve to snimali kamerama, ali nista od toga nije ostalo zabelezeno na snimcima...Sto se tice fotografija, brojne su one koje su uslikane a na kojima su se kasnije nakon razvijanja videli neobicni oblici u granama drveca ili travi, poput nekih ljudskih prikaza lica ili citavog tela. Ili fotografija uslikana na livadi na kojoj je osoba koja ne baca svoju senku na travi, iako se u pozadini vide par drveta sa jasnim senkama. Inace radi se o slikama nastalim u proslom veku, analognim aparatima i pretpostavljam da sa njima i sa negativima tih slika nije nista manipulisano... Zanimljiva je vegetacija u sumi, odnosno neobicni oblici drveca; kvrgava, izuvijana, isprepletena, deformisana, iskrivljena i ja tokom svog boravka u sumi sam samo takva vidjao, a pazljivo sam pogledom trazio makar jedno normalno. Prosto nema takvo. I to je stvar koja je ostavila snazan utisak na mene. A od svega gore navedenog nisam nista doziveo i sad ne znam da li da budem tuzan ili srecan zbog toga :). Mada ustvari, ocekivao sam da ce ostati sve na najobicnijoj setnji.












































U jednom trenutku sam zacuo neku pucnjavu u sumi. Pomislih, o da, to je to, sada sam u drugom svetskom ratu, ali ubrzo sam otkrio da su to neki lokalni momci igrali "paintball".



понедељак, 4. јун 2012.

Kosturnica Hallstatt, Austria

                   Kosturnica Hallstat | Beinhaus Hallstatt | Bone House Hallstatt



    Kosturnica Hallstatt, postoji od 12. veka i u njoj se nalazi oko 1200 lobanja od kojih je 610 oslikano. Nastala je, kao i mnoge kosturnice sirom Evrope, zbog nemogucnosti prosirenja seoskog groblja. Oslikavanje lobanja pocinje od 1720. mada je najveci broj njih sa kraja 19. veka. Na svakoj lobanji se napred nalazi crn krst, ime pokojnika (ili samo inicijali) i godina smrti, a sa strane zeleno lisce hrasta, brsljana ili lijandera.
    Poslednja lobanja je oslikana i unesena 1995. To je lobanja zene koja je preminula 1983. i smestena je do samog Hristovog raspeca, zajedno sa jos dve, koje su takodje medju poslednjima unesene. Na njima je naslikana zmija kao simbol smrti i greha (Adamovog i Evinog). Do njih su poredjane lobanje svestenika, koje su postavljene na knjigama.
   Danas se kosti pokojnika sa halstatskog groblja vise ne prenose u kosturnici zbog slucaja - nedosatatak grobnih mesta. Nekako su taj problem resili. Sada je proces takav, da ako neko zeli da njegove kosti zavrse tamo, mora se o tome izjasniti u testamentu, sto je sada retkost medju stanovnicima Hallstatt-a.
 





Secam se da je Velja Pavlovic (voditelj emisije Nivo 23) krajem 90-ih pravio serijal o Svetoj Gori i u jednoj emisiji je snimio kosturnicu manastira Hilandar. Monah koji ga je proveo kroz kosturnicu izmedju ostalih pokazo mu je jednu crnu i jednu zutu lobanju. Rekao je, da je u manastiru verovanje da su crne lobanje pripadale gresnicima. Misli se da su za zivota nesto lose pocinili i da se oni verovatno nisu spasli...za lobanje koje su zute boje se veruje da su to lobanje svetih ljudi.


                              Sa desne strane je poslednja unesena lobanja, lobanja zene, na njoj se vidi zlatan zub.





Fotografije su nastale sredinom oktobra 2011. Photo (c) Sasa Repic