понедељак, 22. јул 2013.

Muzej Torture u Ceskom Krumlovu | Museum Tortury, Ceský Krumlov

Muzej torture u Ceskom Krumlovu, upravo onaj u kome je sniman film "Hostel", ciji je producent bio Quentin Tarantino. http://youtu.be/M6GgJm0Y3kQ?t=31m5s















Garota je sprava za izvrsenje smrtne kazne koja se u Spaniji koristila do kraja Frankove vladavine. Poslednje oficijelno koriscenje datira iz 1975. Zrtva bi bila postavljena u sedecem polozaju sa rukama vezanim na ledjima i oko vrata bi bio pricvrscen jedan metalan obruc i njegovim zatezanjem bi se zrtva ugusila. Moderan izgled ove sprave pretrpeo je manje izmene. U Madjarskoj je do 1990 korisceno vesalo veoma slicna Garoti.


Vesticij rog je sprava na kojoj se sprovodilo takozvano Judino mucenje. Sastojala se od jedne ostre drvene piramide na cijem vrhu bi se nabijala zrtva. Mucenje bi se sprovodilo tako sto bi zrtva bila gola i najcesce bi spicasti deo zahvatao genitalije. Prema nekim teorijama, cilj je bio zrtvu prvo sto vise rastegnuti iznad piramide pa je onda tako rastegnutu tokom dugog vremenskog perioda lagano spustati dole.



Spanska stolica je sprava koja je zamisljena kao pomagalo pri iznudjivanju priznanja, a njeno duze koriscenje moglo je lako da odvede zrtvu u smrt. Uglavnom se sastojala od gusto rasporedjenih siljaka i obruca oko ruku, ramena i nogu. Najpoznatiji slucaj primene se dogodio 1693. u Gutenhagu u Austriji (a danas je to Hrastovec u Sloveniji), kada je pedesetsedmogodisnja Maria Wukinetz optuzena za vesticarenje. Postavljena je da sedi jedanaest uzastopnih dana i noci a pritom su joj pomocu jedne usijane ploce pekli noge. Na kraju je Maria Wukinetz preminula potpuno izgubivsi razum od bolova i bez datog priznanja. 





Tocak je bila jedna od najstrasnijih sprava za mucenje i izvrsenje smrtne kazne. Tortura se sastojala iz dve faze. U prvoj fazi bi zrtva bila gola vezana za tocak, dok bi dzelat vrsio premlacivanje vodeci racuna da zrtvi polomi sto vise kostiju i zglobova. U drugoj fazi bi zrtva zajedno sa tocakom bila podignuta na jednom stubu i tako bila izlozena nevremenu ili zivotinjama, a u nekim slucajevima je tako vrseno spaljivanje. Ponekad je znalo da prodje i po nekoliko dana dok zrtva ne bi preminula. 

















петак, 19. јул 2013.

Tote Stadt III, Egon Schiele (1911)



Sileov kadar Ceskog Krumlova, grada u kojem je rodjena njegova majka i gde je on rado odlazio na odmor. Neko vreme je i ziveo tamo, pa mu je bio cest motiv na slikama.


Egon Schiele Art Centrum, Cesky Krumlov
photo(c)2013

субота, 6. јул 2013.

Postmortem fotografija

Postmortem fotografija, kao pravac u fotografiji pojavljuje se jos u viktorijansko vreme i to vise kao uspomena na pokojnika, nego kao podsetnik na prolaznost i smrtnost. Tada je fotografija bila na svom pocetku i jos uvek ne tako jeftina i pristupacna kao kasnije, a usled velike stope smrtnosti dece, roditeljima su takve fotografije bile i jedine slike dece koju su izgubili. Na jednu takvu sam naisao, na jednom seoskom groblju u pozarevackoj opstini. Slika se nalazi na spomeniku na kojem stoji godina smrti 1921. i na njoj je pokojnik, jedna mlada zena kako lezi na odru. Pretpostavljam da za zivota ona nije imala niti jednu fotografiju, a prerana i iznenadna smrt je naterala njenu porodicu da na ovakav nacin zabelezi secanje na njen lik.

                                                                            photo(c)2012